Gozba bi se trebala zvati: “Poslednja večera.” Ponosni na svoje delo, kao 12 apostola, slave 6 novih radnih mesta. Ne ova u Lidlu. Jer penzioner može kupiti onoliko koliko mu ostane od penzije, kada plati dažbine. Tamo gde kupuje, tamo ostaje radno mesto. Gde ne kupuje, tamo se gasi.
Gužva ispred Lidla, na ulici, u autobusu. Raj za džeparoše. Ovde je za njih otvoreno bar 6 novih radnih mesta. Ne znam po kom se kriterijumu popunjavaju ova nova radna mesta, niti znam odakle su zaposleni preleteli. Ne znam ni kako plaćaju PDV, ili su možda oslobođeni plaćanja.
Jedino sam siguran da je bolje prošao onaj koga su odžeparili nakon kupovine u Lidlu, od onoga ko je ostao bez novčanika pre kupovine. Neee! Kad se malo razmisli, bolje je prošao onaj koji nije ništa kupio.
Gužva i stvaranje dugačkog reda je prilika: za agitatore, za one koje u kući niko ne sluša, za novinare koji traže uzbudljivu priču, za penzionere koji proveravaju svoje borilačke veštine, za one gladne društva. Iako Lidl nije iz Srbije, pokazao je da zna obraditi pileći mozak na srpski način. Lako, zato što je jeftino.
Tu svašta možete saznati. A ko sme, on će pričati. Ljudi su ipak zadovoljni, jer Lidl i još par okolnih zgrada nisu nasred raskrsnice. Investitori su na to nekako pristali, mada je jedna zgrada suzila trotoar. Ovde su česta zakrčenja, zastoji u saobraćaju. A od kada je Lidl otvoren, strašno, ludnica. Kola više nisu potrebna, brže se ide peške. Ali ako ne budemo kupovali kola, plaćaće se porez zato što ih ne kupujemo.
Penzionere vole: stranke, pred izbore; farmaceuti, dok veruju u lekove; rodbina, kada prime penziju; i trgovci jeftine robe. Mora da je Lorka za penzionere napisao: “Umro od ljubavi.” Penzioner patriota je onaj koji na vreme ode kod sv. Petra, i tako državi uštedi još jednu penziju. Pogotovo sada kada se država, zbog raznih povišica, počela razbacivati s parama.
Pazite! Zbog jeftine hrane, kupovaćete skupe lekove.
