Imao otac pet sinova. Hteo je da svaki ima svoju profesiju i u skladu s njom položaj u društvu. Prvi sin, budući da je promašio u svojoj profesiji, postaje bibliotekar. Ulagao je u drugog da postane novinar. Ali on promaši kao novinar i postane urednik. Treći, pošto je bio loš nastavnik, postane voditelj smene u školi.
Ne htede otac, poučen iskustvom, da i četvrti sin promaši u svojoj profesiji. Za direktora se postavlja onaj ko nije promašio u svojoj profesiji, zato je najbolje da budući direktor nema završenu školu. Kupi otac sinu diplomu, naknadno, u skladu sa postavljenjem. Partijska knjižica je čarobni štapić.
A peti sin ima dara da sve svoje promašaje prikaže kao genijalnost, koja je zbog okolnosti izbor najmanjeg zla. Njega dade u političare.
Ali, čarolija traje dok predhodnici budu odgovorni za greške. „He, he“, smeška se otac, „naučio sam ja moje žutokljunce da na vreme prelete.“
