Prošlost Budućnosti
Nisu više janičari, zovu se otete bebe i oduzeta deca. Turci su proterani sa Balkana da ne bi imali monopol na danak u krvi.
Mi ne znamo sa sigurnošću šta se sve dešavalo daleke 6897. godine i ne znamo što nas čeka naredne 2020. godine. Hoće li se nama Kosovski boj ponavljati sve dok konačno ne izgubimo dobijenu bitku?
Stara grčka, kao robovlasničko društveno uređenje, uvodila je demokratiju. Mi danas, kao demokratsko društvo, usavršavamo robovlasnički sistem.
Žene su ranije rađale decu, a upravljale preko muškaraca. Danas neposredno upravljaju, decu ne rađaju, a muškarci im ničemu ne služe.
Na kraju biće dve nacije, muška i ženska. Jedna će iz epruete dobijati muške bebe, a druga ženske bebe.
Stvorili smo Rim kao Trojanci, a kao Vandali donosimo platformu za rađanje novog Rima. Istog momenta kada smo stvorili Rim, Rim je počeo stvarati nama.
Velika seča stabala po Srbiji je dokaz našeg nesnalaženja kroz istoriju i preterivanja u revnosti okupatoru. Trebali smo poseći samo ona stabla koja su starija od američke Deklaracije nezavisnosti.
Poslepotopna srpska istorija je nestala, sve do pojave hrišćanstva. Istorija kraljevina počinje od Nemanića. Za komuniste istorija počinje Bombaškim procesom. Demokratija nakon neuspelog nametanja 9. marta za početak istorije, odlučuje da će istorija početi ulaskom u EU. Istorija ove najuspešnije Srbije od potopa do danas, počinje spektakularnim otvaranjem školskog sernjaka.
Naši izbori kroz istoriju: krst i vesla ili polumesec i kolac, grob ili rob, žuti ili napredni. Ne moramo birati stranu sveta, ali moramo odlučiti na koju nećemo.
Srpska istorija nije devičanska istina, ona je deflorisana i rafinisana istina, koja se pakuje u stranim rafinerijama. Budući da Srbi ne gledaju dalje od etikete, obavezna ćirilična etiketa izgleda kao ironija.
Srpska kuhinja se kroz istoriju obogaćivala stranim uticajima, tako i danas u našoj kuhinji preovlađuju uvozni začini.
Demokratija cveta, i mrtvi su stekli pravo glasa. Istoričari ne mogu otkriti kad je počelo, ali su sigurni da će se ovo postignuće demokratizacije dugo održati.
Srbi shvataju da je istorija koju uče u školi lažna, ali ne shvataju zašto je treba menjati.
Hrvati znaju da je istorija koju uče u školi lažna, ali shvataju zašto je ne treba menjati.
Istorija se ponavlja – gubimo na svim poljima, demokratija je zaslužna što danas gubimo bez rata.
Nijednu našu pobedu njihova istoriografija ne priznaje, tako ni onu najvažniju – pobedu “Crvene zvezde”.
Svet nas kažnjava za sve naše istorijske pobede – briše ih iz kalendara. Osveta za pobede u tenisu tek sledi.
Stekli smo isti status kao i Nemačka, to je istorijski uspeh naše diplomatije – ne smemo reći da smo okupirani.
Budućnost prošlosti
Zahtevaju od nas da uzmemo budućnost bez prošlosti, a mi uporno hoćemo prošlost bez budućnosti.
Do kada ćemo mi od prošlosti čuvati ono što nismo imali, a od budućnosti uzimati ono što nam ne treba?
Braćo, pustite ih da ne budu Srbi kada to ne žele. Možda tako povećavamo šansu da sačuvamo naš genetski materijal i srpski jezik.
Budućnost će pokazati tragove njihove posete, tako što se naši tragovi neće videti. Ali, biće izmišljen vremeplov i tako će se otkriti da smo postojali i pre potopa.
Ne želimo videti kako nam prošlost skrivaju, a budućnost otimaju.
Mi smo prognani iz naše prošlosti i izbeglice sopstvene budućnosti.
Da bi nas budućnost pronašla i prepoznala mora nas pronaći u našoj prošlosti.
U budućnost nas mogu povesti jedino slepci, jer se oni dobro snalaze u mraku prošlosti.
Budućnost nam otkrivaju oni, koji su nam sakrili istoriju.
Mi želimo dosegnuti budućnost, i zato se moramo osloniti na nešto stabilno, na prošlost koja se neće izmaknuti.
Rode, ključ naše budućnosti ćuti u bravi zaključane istorije.
