„Stvari ne moraju da se dogode kako bi bile istinite. Priče i avanture su sene istine koje će ostati kada puke činjenice postanu prah i pepeo i deo zaborava.“ – Nil Geiman (Neil Gaiman)
Sokrat je posle svoje smrti nastavio da umire u svojim učenicima, u poštovaocima njegove mudrosti, a danas u papagajima koji uzaludno pominju njegovo ime i ponavljaju njegove definicije, kao, recimo, definiciju demokratije.
Smatra se da je ideja demokratije rođena u Grčkoj. Jako dobro znamo da je originalan autor onaj koji krade tuđe ideje i prihvati ih kao svoje rođene. Verovatno da su Grci preuzeli ideju od domicilnog stanovništva Huma i prilagodili je svojim potrebama.
Velikaši, moćni ljudi grčkog polisa bore se između sebe za što više moći i uticaja, a to iscrpljuje i slabi društvo. Moćnici shvataju da, radi mira u kući, društvo moraju modifikovati. Kako bi maskirali sivu moć odlučivanja i da bi lakše upravljali društvom, Grci uvode privid demokratskog odlučivanja. Manjina je opet našla način da većini nametne svoju volju. Rezultati upravljanja koji nisu u interesu većine građana, prikazuju se kao posledica demokratskog dogovora – grđani su sami izabrali. Civilizacija koja je robovlasničkog društvenog uređenja, ne može da prihvati i neguje ideju istinske demokratije.
Mi smo svojevremeno uveli samoupravljanje, a da li su radnici stvarno negde upravljali? Nisu. Ali, rukovodioci nisu propuštali priliku da javno govore kako je na delu samoupravljanje i da su radnici sami krivi za sve nedaće u društvu. Znamo da su radnici tada imali nešto veća prava, ali im se to moralo dati radi iluzije da se nešto pitaju i da nešto odlučuju.
Od kad je rođena ideja demokratije, prema našim udžbenicima, pa do danas – praktično nije zaživela. To nije moguće u našoj civilizaciji, jer koliko god da se društvena uređenja iznova modifikuju, u suštini ostaju robovlasnička.
Sokrat je svojim delovanjem poljuljao grčku nazovi demokratiju, a to se kažnjava smrću. To se i danas dešava: mnogi popiju otrov, dožive saobraćajku, predoziraju se, bivaju upucani pri pokušaju bežanja, a za vreme korone je postojao samo jedan uzrok smrti.
Sokrat se suprotstavio demokratiji imajući u vidu praktično dešavanje obzirom na ondašnje društveno uređenje. Grčka demokratija je lažna ideja. Sokrat nije doživeo da vidi kako i njegove ideje o upravljanju društvom postaju utopija. To je Platon praktično pokazao. Koriste se ideje Sokratove i dan danas, ali vulgarizovane radi potrebe ubeđivanja javnosti i navođenja na poslušnost.
Kao što se naučna otkrića i izumi prevashodno koriste za masovno uništavanje i sve veća razaranja, tako se i sve lepe ideje odobravaju od strane duboke moći tek onda kad se pronađe modus kako će biti zloupotrebljene.
U Grčkoj je rođena filozofija Zapada, a njenim rađanjem prestaje potreba za novim dostignućima grčke filozofije. Ko sme da bude pametniji od filozofa Zapada? Da li se neko pita, obzirom na grčku tradiciju filozofiranja, gde su danas Grci i njihova savremena filozofska dostignuća. Naravno da je grčka filozofija, za svoju preteču, imala filozofiju domicilnog stanovništva Huma, odnosno mudrih ljudi čija mudrost do danas nije prevaziđena. Da bi Grci bili začetnici današnje zapadne filozofije, svi dokazi o postojanju starih filozofa moraju nestati. Ostali su samo fragmenti koji se nisu mogli sakriti zbog usmenog načina prenošenja. Ali, što se ne zapisuje polako bledi, a ono što ipak ostaje smatra se narodnim umotvorinama.
Ono što je vredno u grčkoj filozofiji, tragovi su intelektualne zaostavštine drevne filozofije koja je morala nestati, jer nije pristala da bude sluškinja robovlasničke civilizacije. Današnja filozofija je sluškinja politike koja nameće nove utopijske ideje i navodi narode da dobrovoljno pristaju na status roba.
Posebno obesmišljavanje filozofije počinje odvajanjem od prirodnih nauka, a ta se filozofija definiše kao filozofija Zapada. Mudri ljudi humske genetike odavno daju prilog ispravljanju ove zablude. To se ne može zaustaviti, ali će zasluge biti pripisane onima koji ovaj proces koče. Navodno, stanovnici Huma, a posebno izdvajaju Srbe, nemaju smisla za filozofiranje. Ne, mudri ljudi Huma ne žele da učestvuju u ispraznim lingvističkim egzibicijama koje ništa ne dokazuju i ništa ne rešavaju.
Sakrivanje istinskog znanja i njegovih izvora najveće je dostignuće civilizacije u propadanju. Potopa neće biti. Nema potrebe. Ova će se civilizacija ugušiti u sopstvenom otpadu, da ne kažem izmetu.
Podeljeno je staro društvo Huma. Izbrisana iz istorije imena čuvenih dostojanstvenika i intelektualne elite. Nije se dalo izbrisati ono što je usađeno u slobodarsko srce naroda Huma, koje se i dalje hranilo slobodarskom intelektualnom zaostavštinom, danas poznatom pod nazivom: narodne umotvorine.
Zna Zlo šta treba da se radi. Nameću jalovo obrazovanje. Za rukovodioce instaliraju zločince koji negativnom selekcijom nameću kadrove. Da li je Čika Jova napisao „Pačiju školu“ za malu decu? Naše reakcije jasno govore da nismo ništa shvatili, ni kao mališani, ni kao odrasla deca. Zar današnji sistem obrazovanja nije dizajniran kao Trojanski konj?
Obzirom na praksu naše civilizacije, vlast se može definisati kao zločinačko udruženje protiv sopstvenih građana. A moćnija društva koriste svoju moć da destruktivno upravljaju manje moćnim društvima. Tako se pored usađene Dobrote u srce čoveka uvlače i naslage Zla. Širom sveta postaje prirodno da se ljubav, prema grupi kojoj se pripada, dokazuje mržnjom prema pripadnicima druge grupe.
Očigledno da će se odsudna bitka između Dobra i Zla, prevashodno, odigrati u samom čoveku. Hum je čarobna lampa u kojoj duhovi vremena kolo vode. Čeka se pravo vreme za buntovno čisto srce da probudi Duh slobode.
Verujte mi! Ovo je istina čak i ako se nije ovako odigralo.
Well I definitely enjoyed reading it. This subject offered by you is very constructive for correct planning.