Egzodus

Nekad davno Čovek je bio slobodan kao riba u moru. Jednog dana pojavi se Ribar sa pametnom mrežom u koju su se ljudi hvatali. Ali, mreža je postala tesna. Sve je mirisalo na egzodus.

Kada su to videli pokvareni darvinisti, ubede ribe da je došlo vreme za evoluciju. Umesto da ostanu ribe, treba da postanu slobodni kao ptice. Oni će svima da obezbede kaveze, a ljudi će imati potpunu slobodu da kavez urede kako žele. Pored onih što preplivavaju, dobili smo one što preleću.

Kako vreme prolazi, ribe, sada ptice, pitaju darviniste: „Zašto smo mi dobili perje, zar nismo mogli i sa krljuštima da gledamo TV?“ E, da ih umire, dadu im još više TV kanala. Sve više programa sa istom pričom i istim njuškama izaziva bunt.

Već duže traje dogovorena borba između ribara i darvinista. Ljudi se podeliše, ali nema podele bez krvi. Oni koji su zadržali ili vratili krljušti odlaze Ribaru. Oni koji su dobili perje odlaze darvinistima. A oni koji nisu hteli, ni vamo ni tamo, dobiše dlaku.

Jedino su društvene mreže ostale da se koriste za slobodan lov. Ribar i darvinisti su namerno ostavili slobodan prolaz prema društvenim mrežama. Jesu društvene, ali su mreže. Tako da su ovi što su izgubili perje, a nisu vratili krljušti, postali populacija u egzodusu.

Uskočili su u društvene mreže. Tu se pojavilo TV kanala kao da ih je poplava izbacila. Možda je smisao njihovog postojanja, u samom početku, bio drugačiji, ali se vremenom sve jasnije prepoznaje večna strategija: Dođeš, vidiš, zavedeš i u propadanje povedeš.

Čovek polako postaje lovina koja može lako i brzo da bira mrežu. Lako je manipulisati ovcama, dodeliš im pametnog čobana da ne zalutaju u drugi tor, a ostalo uradi ovan. One što se majmunišu iskoristiš da zabave one što zadovoljno rokću. One što dobro laju iskoristiš kao čuvare sistema, a sa onima što imaju narav kurjaka – vidi štaćeš.

Dakle, problem prave oni koji imaju narav kurjaka, jer kurjaci nanjuše mrežu i pokažu zube. Slučaj se rešava tako da ih se izoluje od ovaca, kako ne bi ovce uznemirili. Mirne ovce, mirno čekaju svoje vreme. Lov na kurjake je dozvoljen samo kad ih ima previše. Inače, i kurjaci su društvu više nego potrebni. Da ih nema, koga bi se ovce plašile? Možda čobana?

Darvinisti i ribari mrko gledaju na društvene mreže koje su sami odobrili. Boreći se za svaku dušu, uporno se predstavljaju kao manje zlo od onih drugih. Računaju na to da je čovek zaboravan i da se neće dosetiti kako i malo zlo može da naraste.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *