Dosta je stereotipa: „Srbi u miru izgube sve što su stekli u ratu jer ne znaju pregovarati.“ To ne odgovara istini. Ovaj stereotip je nametnut, radi maskiranja suštine problema, a govornici živopisnog perja ponavljaju, ponavljaju i ponavljaju dok se ne prihvati kao prava istina.
Žalosno je to što su i mnogi Srbi ovo prihvatili kao nepobitnu činjenicu. Ovaj stereotip je prihvaćen i od strane alternativnih medija. Mnogi besednici, kao uvaženi gosti raznih emisija koje rado slušamo, prelaze preko celokupne istorije Srba i Srbije, iznose mnogo činjenica posle kojih se nikako ne može zaključiti to što uporno tvrde: „Srbi dobro ratuju, ali ne znaju pregovarati i izgube u miru ono što su ratovanjem ostvarili.“
Srbi, a i mnogi drugi narodi, imaju instalirane marionete stranih službi na mnogim ključnim mestima odakle se može upravljati događanjima. Zato Srbi ne obave dobro posao u ratu, jer ih zaustavljaju i opstruiraju u svim aktivnostima. A pregovore u miru ne vode Srbi, nego marionete na vlasti, izvršioci radova moćnih sila. Srbi se, kao i ostali manje moćni narodi, ništa ne pitaju. Moćne sile se dogovaraju, a spomenute pregovore ne vode sa Srbima, vode ih same sa sobom.
Rat nikad ne završava mirovnim potpisivanjem, nastavlja se drugim metodama. Sposobni pojedinci koji su se uspeli nametnuti u pojedinim situacijama i povući narod u izvestan ratni uspeh, polako se sklanjaju iz javnog života. Zar nema dovoljno primera u srbskoj istoriji?
Nikakvi međunarodni dogovori, ni potpisi slabijima ne garantuju sigurnost i poštovanje dogovora i potpisa. Okončanjem ratne kampanje ne prestaje pljačka slabijeg društva, nastavlja se drugim metodama. Ako je, zbog ratnih sukoba, manjina dala više slobode većini sopstvenog društva, u miru polako te slobode ukida.
Dakle, Srbi u ratu ne dovedu stvar do kraja, a u miru im nije omogućeno da pregovaraju. Jedino što je Srbima omogućeno, u ratu i u miru, da rade u korist svoje štete. Srbi trpe svakodnevno ograničavanje slobode. Ćutke prihvataju činjenicu da se i uobičajene dadžbine mogu definisati kao reket.
Posle svake priče Srbima se orkestrirano nameće osećaj krivice. Svetu oko nas je mnogo stalo da krivicu prebace na žrtve, da same sebe preziru i da se međusobno satiru.
